T.B.F. (The Beat Fleet) nastao je 1990. godine u Splitu, u Dalmaciji, Republici Hrvatskoj – na planeti Zemlji.

Bez prethodnog iskustva u stvaranju glazbe, posebno hip-hopa, članovi benda započeli su učiti MC-ing (Master of Ceremony), odnosno rap vokal, inspirirani pionirima žanra poput Run-D.M.C.-ja, LL Cool J-a, Public Enemyja, BDP-a, N.W.A.-a, Erica B. & Rakima i Ultramagnetic MC’sa.

Godine 1992. snimili su prve tri pjesme u kućnoj produkciji i poslali ih lokalnim radijskim postajama. Radilo se o klasičnom hip-hopu temeljenom na sampliranju, odnosno korištenju uzoraka postojećih pjesama i njihovu slaganju u repetitivne beatove preko kojih su repali i pjevali.

Uslijedili su prvi nastupi uživo, od samog početka uz pratnju benda, uglavnom u Splitu i okolici. Zapazio ih je splitski glazbenik i producent Dragan Lukić – Luky, poznat po suradnji s Dalekom Obalom, Dinom Dvornikom, Urbanom i Oliverom Dragojevićem, te im ponudio produkciju albuma.

Na realizaciju prvijenca čekali su do 1997. godine. U međuvremenu su studirali, vodili humoristične radijske emisije, nastupali, snimili još nekoliko demo-pjesama i polako gradili ime na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Debitantski album Ping-pong: umjetnost zdravog đira objavljen je 1997. godine za Croatia Records. Tekstovi su se bavili društvenim problemima, narkomanijom, političkom korupcijom, materijalizmom, netolerancijom i nestajanjem urbane mediteranske kulture, ali i svakodnevnim uličnim zajebancijama – oprostite na izrazu.

Glazbu su stvarali zajedničkim odabirom i slaganjem samplova u studiju, za razliku od uobičajene prakse u kojoj reperi koriste gotove podloge različitih producenata.

Album su nazvali Ping-pong i tako, barem prema vlastitoj interpretaciji, postali pioniri novog i jedinstvenog glazbenog žanra u kojem su do danas najbolji na svitu.

Među poznatijim pjesmama izdvajaju se „Ye’n Dva“, „Malo san maka“ i „3-logija jada“. Album je odlično prihvaćen, a publiku su osvojili originalnim nastupima u kojima su rap spajali sa živim instrumentima. Koncertne verzije pjesama dobivale su nova ruha, od funka, soula, reggaea, grungea i rock’n’rolla do klapskog pjevanja.

Uz glazbu su se bavili i kazalištem. Kao članovi amaterske skupine Odron osmislili su i izveli predstavu Baš Beton i stupovi društva, u produkciji splitskog HNK-a i režiji Ivice Buljana. Predstava groteskno-fantastičnog kabaretskog karaktera igrala se diljem Hrvatske, ali i u Bugarskoj, Italiji i Sloveniji.

Drugi album, Uskladimo toplomjere, objavljen je 2000. godine za Menart. Glazbu su ponovno stvarali zajedničkim radom na samplovima, dok su tekstovi kritički i duhovito komentirali hrvatsku društvenu stvarnost.

Album je naišao na gotovo jednoglasne pohvale kritike i proglašen jednim od najboljih hrvatskih izdanja godine. Na dodjeli novinarske nagrade Crni Mačak osvojio je priznanja za album, omot, videospot za pjesmu „Genije“, produkciju i najbolji hip-hop album.

Spotovi su snimljeni za pjesme „Obračun kod Hakikija“, „Crna kava“ i „Pljačka“.

U to su vrijeme članovi benda, uz studiranje i rad na radiju, s ekipom Odrona snimali televizijske skečeve i seriju – parodiju na sapunice, prožetu bizarnim humorom, trash hororom i znanstvenom fantastikom. Unatoč dugim pregovorima s HRT-om, nije pronađen zajednički jezik oko realizacije projekta.

Treći album, Maxon Universal, objavljen je 2004. godine za Menart, ponovno u produkciji Dragana Lukića Lukyja.

Za razliku od prethodnih izdanja, glazba je ovaj put snimljena instrumentalno, dok su samplovi i scratch korišteni kao dodatci i ukrasi. Albumu su prethodila dva singla, „Šareni artikal“ i „Alles gut“. Potonja je pjesma osvojila nagradu za pjesmu godine na dodjeli Zlatne Koogle te nagradu za najbolji tekst na Splitskom festivalu 2003. godine.

Album donosi duhovitu, ali kritičku sliku društva u kojem materijalističke i potrošačke vrijednosti sve više određuju čovjekovu vrijednost. Teme obuhvaćaju apsurde tranzicije, korupciju, društveno rasulo i pretvaranje patrijarhalnog mentaliteta u bezosjećajni svijet divljeg kapitalizma.

Sve je to upakirano u pozitivan glazbeni izraz koji kombinira reggae, dub, funk, jungle i afrobeat.

Maxon Universal postao je dotad najuspješniji album benda. S njega je objavljeno čak sedam videospotova: „Šareni artikal“, „Alles gut“, „UV zrake“, „Nostalgična“, „Tobogan“, „Papilova“ i „Esej“. Album je 2004. osvojio pet Porina i pet Zlatnih Koogli, i to u prestižnim kategorijama.

Koncertna aktivnost nastavila se punim intenzitetom, a jedan od vrhunaca bio je dotad najveći samostalni koncert T.B.F.-a, održan u veljači 2006. u Maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu, u organizaciji Radija 101.

U studenome 2007. godine, ponovno za Menart, objavljen je četvrti studijski album Galerija Tutnplok.

Dvanaest novih pjesama rezultat su trogodišnjeg zajedničkog rada. Nastajale su uglavnom u pauzama između koncerata, kroz spontana glazbena druženja i jam sessione u garaži. Glazbeno, album predstavlja kombinaciju žive svirke i samplova te ostvarenje zajedničkog kreativnog potencijala benda.

Album je najavljen singlom „Đita“, čiji je videospot montiran od privatnih snimki mobitelom nastalih tijekom putovanja u rujnu 2006. godine.

Tekstualno se nastavljaju obrađivati društvene teme, ali ovaj put s dvije pjesme ljubavne tematike koje kroz fantaziju o bezuvjetnoj ljubavi progovaraju o njezinu nedostatku u suvremenom svijetu. Osjetni su i razočaranje, promišljanje o apokalipsi kao simboličnom krahu zapadnog materijalističkog mentaliteta te komentiranje domaće i globalne stvarnosti.

Ipak, nada umire zadnja, a vječni optimizam, u svoj svojoj blještavoj apsurdnosti, najbolje opisuje stih iz pjesme „Smak svita“:

„Tu du du, nema nam pomoći!“